Mart je mjesec završnih računa, period kada se ,,podvlači crta,, i analizira poslovanje u prethodnoj godini.Kada se ,,podvuče crta,,, može se utvrditi da li je privredno društvo poslovalo s dobitkom ili gubitkom. Često se događa da osnivači privrednih društava ne shvataju kako su ostvarili dobitak, pošto nemaju novca na računu. Razlog tome najčešće leži u nepoznavanju zakona o porezu na dobit.
U ranijim blogovima spominjali smo porez na dobit, a sada ćemo ga obraditi detaljnije. Istražit ćemo osnove ovog poreza, uticaj prihoda i rashoda na porez na dobit, kao i amortizaciju. Osim toga, razmotrićemo i koje olakšice postoje. Krenimo redom.
Osnove zakona poreza na dobit
Zakon o porezu na dobit pravnih lica uređuje sistem i uvodi obavezu plaćanja poreza na dobit.
Poreski obveznik poreza na dobit može biti rezidentno ili nerezidentno pravno lice koje obavlja djelatnost radi sticanja dobiti. Rezidentno pravno lice je ono osnovano u Crnoj Gori ili koje ima sjedište stvarne uprave i kontrole u Crnoj Gori. S druge strane, nerezidentno pravno lice nije osnovano u Crnoj Gori i nema sjedište stvarne uprave i kontrole u zemlji, ali obavlja poslovanje putem stalne poslovne jedinice.
Predmet oporezivanja rezidenta obuhvata dobit ostvarenu u Crnoj Gori i izvan nje, dok nerezidenti oporezuju dobit ostvarenu isključivo u Crnoj Gori. Stalne poslovne jedinice nerezidenata oporezuju se na dobit koju ostvare, a definišu se kao stalna mesta poslovanja, kao što su kancelarije, fabrike ili gradilišta, koje traje duže od šest mjeseci. Međutim, određene aktivnosti, poput čuvanja zaliha ili pripremnih i pomoćnih poslova, ne smatraju se stalnom poslovnom jedinicom.
Izvorima dobiti smatraju se prihodi ostvareni prodajom dobara i pružanjem usluga, kao i različitim finansijskim i imovinskim transakcijama, uključujući kamate, dividende i eksploataciju prirodnih resursa itd.
Prihodi i rashodi PD
Da bismo obračunali porez na dobit, potrebno je da znamo prihode i rashode. Međutim, ne priznaju se svi prihodi ni svi rashodi u poreske svrhe, a upravo tu u 99% slučajeva nastaje problem o kojem smo na početku teksta govorili — vlasniku nije jasno kako je ostvario dobitak ili gubitak. Zato ima računovođu koji mu objašnjava sledeće stvari.
Za utvrđivanje oporezive dobiti priznaju se prihodi u iznosima utvrđenim bilansom uspjeha, u skladu sa zakonom kojim se uređuje računovodstvo, osim prihoda za koje je ovim zakonom propisan drugačiji način utvrđivanja.
Prihodi od dividendi i udjela u dobiti drugih pravnih lica, kao i prihodi od raspodjele likvidacionog ostatka, ne ulaze u poresku osnovicu primaoca ako je isplatilac obveznik poreza. Takođe, kapitalni dobitak od prodaje ili prenosa zemljišta, građevinskih objekata, imovinskih prava, udjela u kapitalu i hartija od vrijednosti takođe se izuzima iz poreske osnovice poreskog obveznika.
Za utvrđivanje oporezive dobiti priznaju se rashodi u iznosima utvrđenim bilansom uspjeha, u skladu sa zakonom kojim se uređuje računovodstvo, osim rashoda za koje je ovim zakonom propisan drugačiji način utvrđivanja.
Troškovi koji se ne priznaju kao rashodi uključuju one koji nisu nastali za obavljanje poslovne djelatnosti, kao i troškove koji se ne mogu dokumentovati. Takođe, ne priznaju se kamate za neblagovremeno plaćene poreze, administrativni troškovi plaćeni nerezidentima, kao i novčane kazne i pokloni. Ostali nepriznati troškovi obuhvataju ispravke potraživanja prema povezanim licima i donacije političkim organizacijama.
Šta ovo u praksi znači? Iako je prilično jasno, pojasniću. Postoje neki prihodi, kao što je prihod od dividende, koji se ne priznaju kao prihodi prilikom prijave poreza na dobit, i samim tim se na njih ne plaća porez.
S druge strane, postoji veliki broj rashoda koji se ne priznaju u poreske svrhe, pa samim tim ne mogu smanjiti poresku osnovicu. Na primer, ako ste imali određeni trošak za koji nemate fakturu, taj trošak se tretira kao nedokumentovan i ne priznaje se u poreske svrhe. Takođe, ne priznaju se ni troškovi kao što su plaćene kazne ili pokloni; ukoliko ste nekom poklonili nešto, to se ne može smatrati troškom. U suštini, sve ono što može lako da se manipuliše i što može „napumpati“ troškove, ne priznaje se u poreske svrhe.
Amortizacija
Amortizacija je proces raspodjele troška dugotrajne imovine tokom vijeka trajanja. Ova praksa omogućava kompanijama da postepeno priznaju troškove imovine, umjesto da ih priznaju u cijelosti u godini kada je imovina kupljena.
Poreska amortizacija se odnosi na pravila i propise koje postavlja porezno zakonodavstvo u vezi sa priznavanjem troškova amortizacije za potrebe obračuna poreza na dobit. Poreska amortizacija može se razlikovati od računovodstvene amortizacije, jer se često koristi ubrzani način obračuna kako bi se omogućilo brže smanjenje poreske osnovice.
Računovodstvena amortizacija se odnosi na način na koji kompanije evidentiraju amortizaciju u svojim finansijskim izvještajima, a to je najčešće u skladu sa računovodstvenim politikama.
Zakon o porezu na dobit se bavi poreskom amortizacijom i jasno propisuje sledeće:
Osnovna sredstva razvrstavaju se u pet grupa sa različitim amortizacionim stopama:
| I grupa | 2,5% |
| II grupa | 10% |
| III grupa | 15% |
| IV grupa | 20% |
| V grupa | 30% |
Amortizacija za sredstva iz prve grupe utvrđuje se proporcionalnom metodom, dok se za sredstva iz drugih do petih grupa primjenjuje degresivna metoda. Takođe, amortizacija prava na korišćenje sredstava iz operativnog lizinga i nematerijalne imovine priznaje se prema važećim računovodstvenim propisima.
Grupe se određuju u skladu sa Pravilnikom o razvrstavanju osnovnih sredstava po grupama i metodama za utvrđivanje amortizacije. Da bih pojasnio kako to izgleda u praksi, kada kupite neko osnovno sredstvo čija je vrijednost preko 300 eura, uzmete pravilnik i pronađete kojoj grupi pripada. Nakon toga, na osnovu računovodstvene politike, unijećete to sredstvo u osnovna sredstva.
Za svrhe obračuna poreza na dobit pravnih lica, priznaje se kao rashod iznos amortizacije obračunat prema poreskim propisima, bez obzira na to da li je taj iznos veći ili manji od iznosa amortizacije obračunatog u bilansu uspjeha u skladu sa Međunarodnim računovodstvenim standardima (MRS). Prema odredbi člana 13. stav 2. Zakona o porezu na dobit pravnih lica, stalna osnovna sredstva koja se uzimaju u obzir za obračun poreske amortizacije obuhvataju materijalna i nematerijalna sredstva (osim zemljišta i umjetničkih djela) čiji je vijek trajanja duži od jedne godine i čija vrijednost prelazi 300 Eura.
Na primjer, ukoliko ste kupili automobil za 10.000 eura, morate ga amortizovati u skladu s Pravilnikom o razvrstavanju osnovnih sredstava po grupama i metodama za utvrđivanje amortizacije. Prema tom pravilniku, poreska amortizacija iznosi 15% ili 7 godina. U slučaju da računovodstvena politika predviđa da amortizacija iznosi 10% i 10 godina, preračunato u eure, dolazimo do toga da je poreska amortizacija 1.428 eura, a računovodstvena amortizacija 1.000 eura godišnje. Priznaje se poreska amortizacija u iznosu 1.428 eura.
Stope poreza na dobit i ostalo
Stope poreza na dobit pravnih lica u našoj zemlji su progresivne, što znači da se porezna stopa povećava s rastom oporezive dobiti. Za dobit do 100.000,00 eura primjenjuje se stopa od 9%. Kada dobit pređe 100.000,01 eura, na iznos do 1.500.000,00 eura obračunava se fiksni iznos od 9.000,00 eura, uz dodatnih 12% na iznos koji premašuje 100.000,01 eura. Za dobit koja prelazi 1.500.000,01 eura, porez se obračunava kao fiksni iznos od 177.000,00 eura, uz dodatnih 15% na iznos iznad 1.500.000,01 eura. Ovaj sistem oporezivanja osigurava da veće kompanije doprinosi većim iznosima, čime se podržava ekonomski razvoj i stabilnost.
Što se tiče PD-a, važno je još pomenuti i sledeće:
Rashodi za različite svrhe, uključujući zdravstvene, socijalne, obrazovne, naučne, vjerske, kulturne, sportske i humanitarne aktivnosti, kao i zaštitu životne sredine i razvoj civilnog društva, priznaju se kao rashod do 3,5% ukupnog prihoda. Međutim, postoji izuzetak za izdatke koji se odnose na nacionalne sportske saveze, koji se priznaju kao rashod do 5% ukupnog prihoda.
Izdaci za reprezentaciju priznaju se kao rashod u iznosu do 1% ukupnog prihoda, pod uslovom da su nastali radi unapređenja poslovanja, da su dokumentovani i da njihov primalac nije povezano lice.
Članarine komorama, savezima i udruženjima priznaju se kao rashod najviše do 0,1% ukupnog prihoda, osim članarina čija je visina utvrđena zakonom, koje se priznaju u visini zakonom propisanog iznosa.
Gubici nastali iz poslovnih odnosa, osim onih iz kojih proizilaze kapitalni dobici i gubici, mogu se prenositi na račun dobiti iz budućih obračunskih perioda, ali ne duže od pet godina.
Poreska oslobođenja i olakšice
U cilju podsticanja privrednog razvoja u nedovoljno razvijenim opštinama, kao što su one u sjevernom dijelu Crne Gore, zakonodavstvo predviđa značajne poreske olakšice za novoosnovana pravna lica koja aktivno obavljaju svoju djelatnost. Prema važećim propisima, ova pravna lica imaju pravo na 100% umanjenje poreza na dobit za prvih osam godina poslovanja, uz uslov da ukupan iznos poreskog oslobođenja ne prelazi 200.000,00 eura. Ova mjera ima za cilj da stimulira ekonomski rast i razvoj u regionima koji se suočavaju sa izazovima u privrednom razvoju.
Osim toga, pravna lica koja se bave istraživanjem i inovacijama, a koja su korisnici podsticajnih mjera, takođe mogu ostvariti oslobođenje od plaćanja poreza na dobit. Ove mjere su usmjerene na jačanje inovativnosti i istraživačkog potencijala u zemlji, što je ključno za dugoročni ekonomski napredak.
Za pravna lica koja reinvestiraju sredstva iz ostvarene dobiti u poljoprivredne projekte, zakon predviđa dodatne olakšice. U ovom slučaju, obračunati porez na dobit umanjuje se za iznos reinvestiranih sredstava, pri čemu ukupan iznos poreskog oslobođenja za period od tri godine ne može biti veći od 300.000 eura. Ova mjera ima za cilj da podstakne investicije u poljoprivredu, sektor od vitalnog značaja za ekonomiju Crne Gore.
Takođe, nevladine organizacije registrovane za obavljanje privredne djelatnosti imaju pravo na umanjenje poreske osnovice u iznosu od 4.000 eura, pod uslovom da ostvarena dobit bude usmjerena ka postizanju ciljeva zbog kojih su osnovane. Ova olakšica omogućava nevladinim organizacijama da efikasnije koriste svoje resurse za društveno korisne projekte.
Važno je pomenuti da postoje određena primanja koja se ne oporezuju porezom na dohodak, a istovremeno umanjuju porez na dobit. To uključuje:
Primanja za odvojeni život od porodice do 100 € mjesečno.
Dnevnica za službena putovanja u inostranstvo, do iznosa propisanog za korisnike državnog budžeta.
Troškovi prevoza sopstvenim vozilom u službene svrhe.
Otpremnine kod odlaska u penziju do 1.500 €.
Stipendije i krediti učenika i studenata do 300 € mjesečno.
Davanja poslodavca zaposlenim ženama povodom Međunarodnog dana žena, do 100 € godišnje.
Jubilarne nagrade za radni staž:
10 godina: do 150 €,
20 godina: do 250 €,
30 godina: do 350 €,
40 godina: do 450 €.
Zaključak
Na osnovu svega izloženog, možemo zaključiti da su uslovi za poslovanje, u smislu ovog zakona, veoma povoljni, posebno u kontekstu zakonskih regulativa. Niske stope poreza na dobit olakšavaju poslovanje, dok progresivni sistem oporezivanja favorizuje mala i srednja preduzeća. Crna Gora se izdvaja kao jedna od zemalja s najnižim stopama poreza na dobit u Evropi.
Važno je naglasiti da postoje određene olakšice, posebno u oblasti inovacija, što dodatno podstiče razvoj preduzeća. Preporučuje se da poslovni subjekti budu dobro informisani o faktorima koji utiču na porez na dobit, kako bi mogli pravovremeno reagovati kada to bude potrebno.
Jedna od ključnih preporuka za privredna društva je da izrade godišnji budžet, koji će redovno pratiti i upoređivati na osnovu čestih presjeka stanja. Najefikasniji način za proveru situacije sa porezom na dobit je upravo izrada testnih završnih računa, posebno u novembru i decembru, kada je još uvijek moguće izvršiti određene korekcije, zato računajte na vrijeme i računajte pametno.
Trackbacks/Pingbacks